Zrmanja je jedna od najdivljijih rijeka. Teče u surovom kršu, kroz nekoliko kanjona i krških polja, a ulijeva se u more preko dugog estuarija. Putem stvara sedru i slapove, idealne za rafting i kanuarenje.
Na 325 metara nad morem, leži izvor Zrmanje – jedne od naših najljepših rijeka jadranskog sliva. U proljeće obogaćena otopljenim snijegom s velebitskih padina, voda bogato izbija iz vrela kipteći među krupnim, mahovinom obraslim kamenjem.
U svom izvorišnom dijelu Zrmanja krivuda uskim koritom kroz duguljasta krška polja u smjeru pružanja glavnih geoloških struktura, od sjeverozapada prema jugoistoku. Ovim poljima Zrmanja donosi plodnost pa je prate raštrkani, danas mahom zapušteni zaseoci, obuhvaćeni zajedničkim nazivom – Zrmanja. Uskim klancem protječe podno ruševina utvrde Zvonigrad, od koje još jedino kula prkosno strši uvis.
Ispod mosta Kravlja draga na državnoj cesti D1, Zrmanja oštro zavija u smjeru zapada, baš kao da se nastoji što kraćim putem preliti u Jadransko more. Ovdje će rijeka zaći u prvi kanjon u nizu, ali možda najnepristupačniji od svih. Zaravan Mokro Polje ponovo čini rijeku dostupnijom, no ljeti ovdje završava prva etapa nadzemnog toka Zrmanje. Naime, u geološkoj prošlosti Zrmanja je nadzemno otjecala u Krku, dok danas s Krkom postoji samo podzemna veza.
Vode Zrmanje utječu u Krku na njenom središnjem dijelu, preko nekoliko izvora kod negdašnjeg Miljacka mlina pa u uvjetima niskog vodostaja dio toka rijeke Zrmanje od Mokrog polja presušuje, otprilike do vrela Crnog Bunara. Stoga možemo reći da je Zrmanja rijeka s dva kraja. Davno su stanovnici Mokrog Polja prepoznali ovu prevrtljivost rijeke pa mlinska kamena ustava podignuta u zapadnom kraju polja dobro posluži da selo ne ostane bez vode u koritu rijeke.
Zanimljivo je naći se na ovom mjestu krajem ljeta, dan nakon jačih kiša. U presahlom koritu preostale su samo omanje lokve u kojima sve vrvi od riba. Omamljene nedostatkom kisika, ribe se posljednjim snagama bore za život. I kao da nevolje već nije dovoljno, pojavljuju se grabežljivci kao što su čaplje i zmije ribarice kojima su ribe sada lak plijen. Na svoje dolaze i kopnice, u ovom slučaju lešinari, koje zaposjedaju beživotna plutajuća trupla uginule riblje mlađi. Koloplet života i smrti. A onda nadolazi vodeni val!
Zrmanja je rijeka šest kanjona. Od Kravlje Drage do Mokrog polja, zatim od Mokrog Polja do Ervenika, od Ervenika do Žegara, od Žegara do Ogara, od HE Velebit do Obrovca i od Obrovca do ušća u Novigradsko more redaju se kanjoni isprekidani naseljenim poljima. Premda su svi zanimljivi i vrijedni pozornosti, ipak je u kanjonu između Žegara i Ogara najviše sadržana i sačuvana ona iskonska, divlja priroda Zrmanje.
