Gambuzija je zavičajna vrsta južnih dijelova sjeverno američkog kontinenta. Godine 1921. prvi puta je unesena u Europu u Španjolsku zbog biokontrole komaraca koji su prenosili malariju. S istim razlogom u Hrvatsku je gambuzija po prvi puta unesena 1924. godine iz Italije u Istru. U razdoblju od 1925. do 1930. godine gambuzija je unesena na velik broj lokaliteta duž obale. Danas je rasprostranjena cijelim jadranskim slijevom, a može ju se naći i u nekim dijelovima dunavskog slijeva gdje uz termalna vrela ili ispuste vode korištene za hlađenje industrijskih postrojenja (kao npr. na jezerima zagrebačke Savice) uspijeva preživjeti zimu. Postoje također i zapisi da su gambuzije uspjele preživjeti čak 16 dana pri temperaturama ispod nule ukopavajući se u mulj. Gambuzija preferira stajaće ili sporo tekuće vode s dobro razvijenom vegetacijom. Dobro podnosi niske količine kisika i onečišćenja.
Gambuzija je mala riba, mužjaci narastu do 4 cm, a ženke do 6 cm. Tijelo joj je prilagođeno za prehranu odmah uz površinu, pa su usta na vrhu glave s gornje strane, a leđna peraja je pomaknuta jako u nazad i smještena je na drugoj polovici tijela.
Primarno se hrani malim beskralješnjacima koji žive tik ispod površine (npr. ličinke komaraca). Razmnožava se od travnja do listopada, pa u jednoj godini može imati i tri mrijesta. Od naših slatkovodnih riba razlikuje se po unutarnjoj oplodnji i živorodnosti. Kod mužjaka je podrepna peraja izdužena i preobražena u gonopodij, organ za unutarnju oplodnju.
Njezin utjecaj na zavičajne vrste riba i vodozemaca je izrazito negativan i u mnogim vodama Europe osobito ugrožava endemske vrste. Naime, kad su populacije gambuzije guste ona napada mlađ drugih riba i ličinke vodozemaca grizući ih, što dovodi do infekcija i ugibanja. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) uvrstila je gambuziju na popis 100 najopasnijih stranih invazivnih vrsta.
